Ponekad tako, prespavam ja
nad visećom maglom sa rodama
tiho sam, medju njima stojim
nad vodom, na nogama.

I kad žarac pregrize taj mrak,
probudimo se iz snova,
baruštine novih želja,
odlete u nebesa.

Umjesto koga ruža cvjeta
umjesto koga sam ja,
čija je koža najmirisnija,
i kojoj pjesmi treba moj glas?

Ako trava nad mojom humkom,
iznjedri i kakav cvijet,
nekom će tiha kap s oka pasti,
neko med će okusiti, prepun slasti.

Umjesto koga ruža cvjeta
umjesto koga sam ja,
čija je koža najmirisnija,
i koja pjesma treba moj glas?

(prevedel Ahmed Burić)